Kdaj se je Tamara Vonta tako zredila??
Pustite Tamaro Vonta lepo pri miru. Niste v njenih čevljih, ne veste, kaj se dogaja. Morda kakšna bolezen, premalo gibanja in že si v začaranem krogu. Ne bodite preveč pametne, ker se tudi vam lahko zgodi: pride kakšna depresija, zdravila, prideš v stanje, ko se ne moreš gibati, tolažiš se s hrano in že gredo kilogrami gor. Ne bodite hudobni, lahko se vam povrne.
Še vedno si ni poštimala podstrešja.
Tamara zna reči bobu bob – kakšno zlo so babnice, ki jo je nahrulila v parlamentu, zdaj vidimo na Hrvaškem.
In to so hoteli uvozit k nam! Marš iz parlamenta!!!
Malo preberite, kaj bi čakalo tudi nas, če ne bi bilo žensk, kot je Tamara.
Portal Hrabre sestre prenio je pak nevjerojatnu priču o teškoj odluci žene koja je odlučila pobaciti bolesno dijete.
Naime, žena je zatrudnjela po drugi put u 36. godini, nakon prve uredne, školski odrađene trudnoće i istog takvog porođaja. Međutim, kako je imala sestru koja se rodila s teškom srčanom manom i ubrzo preminula, bila je posebno oprezna kod pretraga koje rano otkrivaju moguće bolesti kod ploda i sve ih je detaljno odradila.
– Nakon vađenja krvi stigli su rezultati na ove najčešće kromosomske anomalije (trisomija 13., 18. i 21. kromosoma), koji su pokazali da je rizik za trisomije u sva tri slučaja (Down, Edwards i Patau) manji od graničnog, dok je kod biokemijskog testa bio nešto veći. Sam nalaz nije bio dovoljna osnova za amniocentezu na koju sam u tom trenutku ipak željela ići pod svaku cijenu. Ove nalaze vidio je tad na moje inzistiranje i privatni ginekolog, koji je izvrstan dijagnostičar s najkvalitetnijom medicinskom opremom. Njemu ovaj nalaz nije bio za amniocentezu. Ja kao da sam predosjećala nešto loše. Onda je on na svojem aparatu napravio UZV. Njegov nalaz me potpuno potresao. Uočio je pijelektaziju bubrega, još neke nepravilnosti u radu koje je trebalo operirati odmah po rođenju djeteta, potom je nastavio s nabrajanjem… Beba ima i kompleksnu srčanu manu. Uputio me odmah kod subspecijalista iz pedijatrijske kardiologije da on da svoje mišljenje. On je sve potvrdio, nabrojio nepravilnosti skoro karticu A4 te u dahu pobrojio koliko operacija nas čeka odmah po rođenju djeteta u Linzu i ne znam gdje sve ne. Bila sam potpuno zatečena – prepričava žena. Ona i suprug odlučili su da ne žele zadržati dijete.
Nazvala sam privatnoga ginekologa, rekla sam mu da smo odlučili da prekidamo trudnoću, a on mene pita: ‘Što je doktor napisao na kraju? Piše li da je operabilno?’. Rekoh: ‘Zašto je bitno? I da, napisao je da je operabilno!’ I dodajem odmah: ‘Ali rekao je da su izgledi gotovo nikakvi i da takvih operacija treba nekoliko’. ‘Ali piše da je operabilno’, prekida me on s druge strane telefona. I tu je kraj. Ako stoji na njegovu mišljenju da je operabilno, ne možete vi odlučiti prema važećem hrvatskom zakonu o pobačaju (koji je star kao i ja i prema kojem u tom tjednu možete odlučiti o pobačaju u slučaju da je kromosomska greška, da ste silovani ili da je život majke životno ugrožen). Operabilno je i vjerujem da njemu kao kirurgu to čini veliki izazov i eksperiment. Ali pravo je pitanje, bi li to odlučio i poželio i svojoj kćeri da je u mojoj koži? To je moje pitanje – kaže žena. Dodaje da joj se tad srušio svijet.
Mogla sam odabrati da odem u Ljubljanu i tamo platim sve jer su tamo zakoni fleksibilniji ili sam mogla napraviti hitno amniocentezu i moliti Boga, pazite sad, da se potvrdi kromosomska greška jer tad mogu, uz odobrenje Etičkog povjerenstva, prekinuti trudnoću u hrvatskoj bolnici. No ne u bilo kojoj, jer u mnogima imamo još i problem priziva savjesti – priča žena.
I tako priča ide dalje. Napravila je amniocentezu i dobila nalaze za sedam dana. Potvrđuje se Patau sindrom – trisomija 13. kromosoma.
Etičko povjerenstvo u bolnici odobrilo je inducirani porođaj ili pobačaj, kako god to zvali. Bila sam trudna 19 i pol tjedana. Meni se to definitivno zvalo porođajem, jer je uslijedilo 18 sati muke, bolova, svega što nosi pravi porođaj, samo uz veliku razliku – ovaj nije imao sretan ishod. Već sam znala koliko boli, da se uvijek može zakomplicirati, ali ovaj put znala sam da se nemam kome veseliti na kraju svega, jer sam znala ishod. Nisam znala kako će zapravo sve izgledati jer sam se očito štedjela i dan po dan radila te korake do konačnog kraja. Dijete je mrtvorođeno. Znala sam da ne želim nikakav dramatičan rastanak u času kad dođe taj kraj. Napokon, nisam imala ni fizički ni psihički snage još i za takvo nešto. Jednostavno, ta je priča bila izrežirana u mojoj glavi već nekoliko dana prije – završava žena svoju traumatičnu priču.
Zbog svih ovih priča žene se često odlučuju na odlazak na pobačaj u Sloveniju.
U Sloveniju odlaze i žene čija je trudnoća posljedica silovanja, a u Hrvatskoj im je odbijen prekid trudnoće na koji imaju pravo po zakonu. Nevjerojatno, ali žrtve silovanja u Hrvatskoj moraju same platiti pobačaj.
Slovenska radiotelevizija napravila je prilog o ovoj temi naslova “Pravo na izbor”, u kojem, osim aktualnih statističkih podataka, donose i potresna svjedočanstva žena koje su bile primorane trudnoću prekinuti u Sloveniji.
– Krvarila sam od prvog dana trudnoće. Liječnik je jedva mogao detektirati puls fetusa. Preventivno sam otišla na pobačaj, ali mi ga liječnici u Hrvatskoj nisu htjeli napraviti. Njihov odnos je bio ponižavajući, zbog njih sam se osjećala očajno. Zato sam otišla u Sloveniju – kaže neimenovana žena koja je abortus obavila u susjednoj nam zemlji.
Abies749, 07.05.2022 ob 18:08
Še vedno si ni poštimala podstrešja.
Intervju je krasen. Kaj te je zmotilo?
Forum je zaprt za komentiranje.